Bombardovanje istoče Ukrajine

0 July yyyy

Brutalne akcije kijevskih vlasti u gradovima Donjeck i Luhansk u istočoj Ukrajini nisu usmjerene samo protiv par hiljada pro-ruskih separatista koju su se utvrdili u ovim gradovima. Sredstva koja se upotrebljavaju su određena željenim ciljevima.

Bombardovanje gusto naseljenih područa mlaznim avionima, raketama i teškom artiljerijom; potpirujuće izjave kojima ukrajinski predsjednik Porošenko i premijer Jacenjuk huškaju vojnike, a od kojih se ledi krv u žilama; odašiljanje Nacionalne Garde pune fašista; sve su to potezi smišljeni da terorišu i prestraše sve koji se protive političim i društvenim ciljevima režima u Kijevu.

Po prvi put od kako je NATO bombardovao Beograd prije petnaest godina, na još jedan evropski grad sa milion stanovnika – Donjeck – se puca iz teškog naoružanja. Pojedine posmatrač akcija ukrajinskih snaga podsjeća na izraelske napade na Gazu, a neke na uništenje Groznog, glavnog grada Čečnije, od strane ruske vojske. Koliko su ove usporedbe prikladne može se vidjeti ne samo iz ruskih izvora, već i iz svjedočnja zapadnih reportera.

Suddeutsche Zeitung, koji je poslao jednog reportera u opkoljeni Slavjansk sa oko 120,000 žitelja, izvještava da je oko 1,500 kuća ostećeno ili totalno uništeno. Skoro svaki dan od počtka maja mjeseca, najmanje po deset leševa se isporučje u mrtvačicu. Mnogi on njih su civili, stradali od puškaranja i eksplozija.

Stanovništvo je lišeno hrane. Struja i voda su isključne već sedmicama. Po riječma jednog svjedoka, 500 familija je moralo da preživi dva i po mjeseca sa samo 100 vekni hljeba i ono povrća što im rađaju bašte.

Danas sliča sudbina čka 1,5 miliona stanovnika Donjecka i Luhanska. Premijer Jacenjuk i predsjednik Porošenko naređuju ukrajinskim trupama da dejstvuju bez milosti.

Jacenjuk naziva pobunjenike neljudima koji treba da se zatru. Porošenko je upozorio pobunjenike da će da plate za svakog ukrajinskog vojnika stotinama života, podsjećajući na metode nacista koji su u drugom svjetskom ratu strijeljali desetine taoca za svakog njihovog vojnika koga bi ubili partizani.

Neke zapadne vlade su se našle prisiljene da pozovu Porošenka na suzdržanje, nastojeći da istovremeno prikriju sopstvene tragove. Ukrajinski predsjednik sve svoje poteze prethodno razmatra sa Vašingtonom, Berlinom i Varšavom, sa kojima je u svakodnevnom kontaktu. On prima savjete od zapadnih vojnih stručjaka. U ponedjeljak je imao razgovore sa poljskim premijerom Donald Tuskom u vezi predloga formiranja ukrajinsko-poljsko-litvanijske brigade, koji se uskoro očkuje i u pismenom obliku.

Brutalnost kojom kijevski režim nastupa protiv opozicije ima svoje korijene u politici koju Porošenko i njegovi zapadni podupirač slijede. Milijarder Porošenko predstavlja otjelotvorenje alijanse između ukrajinskih oligarha i međunarodnog kapitala. Zajedniči rade na grabljenju ukrajinskog bogastva i eksploataciji radniče klase, na razbijanju vjekovne ekonomske povezanosti Ukrajine i Rusije, i na potčnjavanju Rusije diktatu imperijalističih sila.

Porošenko duguje svoju poziciju puč od 22. februara, kada je uz pomoć zapada protjeran njegov prethodnik Viktor Januković, nakon što je odbio da potpiše sporazum sa evropskom unijom o stabilizaciji i pridruživanju. Porošenko je izabran za predsjednika pod uslovima gdje je većina stanovništva ostala kod kuće ili su glasali pod pritiskom ekstremno desničrskih grupa.

Od samog dolaska na vlast, novi predsjednik se oslanja na ultra nacionalne i fašističe snage koje su igrale glavnu ulogu u puč. On nije promijenio vladu niti je pozvao na nove parlamentarne izbore. Nacionalističa partija Otadžbina i dalje drži vlast u svojim rukama kroz sedam najvažnijih ministarskih pozicija, bez obzira što je njihov predsjedniči kandidat Julija Timošenko dobila samo 13 odsto glasova. Fašističa partija Svoboda, koja je sa Olegom Tjahnjibogom osvojila samo 1,1 odsto, drži i dalje tri ministarske fotelje.

Armija je u počtku nemira odbijala da puca na svoj narod i bila je oslabljena dezerterstvom u svojim redovima. Sada je popunjena ultra desničrima i fašistima. Novinarima koji su imali pristup kancelarijama Desnog Sektora u Kijevu, ukrašenim kukastim krstovima, sa ponosom se prič o stotinama njihovih čanova koji ratuju zajedno sa ukrajinskom armijom u Donbasu, na istoku Ukrajine. Ove snage su i te kako potrebne Porošenku za potiskivanje radniče klase, koja je najviše pogođena njegovom politikom.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa evropskom unijom, koji je Porošenko danas potpisao, cijepa bliske veze između Rusije i tvornica člika i uglja u Donjeckom basenu koje potič iz Sovjetskog vremena. Sporazum prijeti da pretvori cijeli region u industrijsku pustoš, sa sličim stopama nezaposlenosti koje danas vidimo u francuskoj oblasti Lorraine i njemačom Ruhru.

Mnogi danas u Ukrajini, a naročto oni sa ruskim korijenima, s pravom strahuju da će nasrtaji NATO i EU dovesti do rata sa Rusijom, koji bi mogao da preraste u nuklearni svjetski rat.

Štaviše, sporazum zahtijeva da Ukrajina bude podvrgnuta strogim merama štednje EU i Međunarodnog Monetarnog Fonda. Za očjniči siromašnu većinu Ukrajinaca, to znač još dublje siromaštvo i sve manje socijalne pomoći, bez koje će teško da opstanu.

U Njemačoj, Socijaldemokrate, Zeleni i Lijeva partija promovišu ovu reakcionarnu politiku kao korak ka slobodi i demokratiji i veličju oligarha Porošenka i njegovu ultra desnicu kao nosioce demokratije.

Događaji u Ukrajini potvrđuju ono što je već očgledno u Grčoj i drugim zemljama: u dubokoj krizi, EU i evropski kapitalizam nemaju ništa da ponude radnicima osim socijalne degradacije, izrabljivanja i rata.

Jedini izlaz iz ovog ćorsokaka je u ujedinjenju evropskih radnika u borbi za Sjedinjene Socijalističe Države Evrope. Samo osnivanje radničih vlada i ujedinjenje Evrope na socijalističim osnovama može sprečti da region potone u nacionalističke konflikte i rat, i stvoriti uslove za iskorišćavanje i razvijanje bogatih resursa i proizvodnih snaga, u savezu sa međunarodnom radničom klasom, za dobrobit društva u cijelini.

16. jul 2014.

Peter Schwarz