Desničarski nacionalisti osvojili hrvatsko predsjedništvo

Autor Paul Mitchell
2 March 2015

Kolinda Grabar-Kitarović iz Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ) je inaugurisana za predsjednika 15. februara. Njena iznenađujuća pobjeda, sa najtanjom marginom, nad Ivom Josipovićem – koji je povezan sa vladajućom Socijal Demokratskom Partijom (SDP) – čini vjerovatnim da će HDZ pobjediti na opštim izborima kasnije ove godine.

Svega četiri godine ranije, 2011. SDP je odnijela ubjedljivu pobjedu nad HDZ-om, ali je nakon toga vodila anti-radničku politiku, nametnula mjere štednje i smanjila javnu potrošnju, dovodeći zemlju u sedmu godinu recesije. (Vidi: EU imposes harsh austerity on Croatia, its newest member)

Procenat zaposlenosti je među najnižim u Evropi a nezaposlenost je oko 18 odsto, a među mladima (ne uključujući studente) je blizu 50 odsto. Rastući broj ljudi je u riziku od siromaštva i društvene isključenosti, koja već pogađa skoro jednu trećinu stanovništva. Plate nastavljaju da opadaju, i preko pola zaposlenih prima manje od 5,000 kuna (€650) mjesečno.

U prvom krugu predsjedničkih izbora u decembru, Grabar-Kitarović je osvojila 37,2 odsto glasova, i za dlaku izgubila od Josipovića koji je imao 38,5 odsto. Ivan Vilibor Sinčić iz pokreta protiv deložacija Živi Zid je dobio 16,4 posto a Milan Kujundžić iz Saveza za Hrvatsku, koalicije ekstremno nacionalističkih i fašističkih partija 6,3 posto.

Pošto niko od kandidata nije osvojio preko 50 posto glasova drugi krug izbora je održan 11. januara, i u njemu se Grabar-Kitarović provukla sa 50,7 odsto glasova.

Izlaznost u prvom krugu je bila samo 47,1 posto, indikator jaza između radnog stanovništva i dvije glavne političke partije koje su se smjenjivale na vlasti poslijednje dvije decenije. Među njima ima malo izbora, jer obije promovišu hrvatski nacionalizam i nepokolebljivu posvećenost štednji.

Glavna uloga predsjednika je na planu spoljnih poslova i kao vođa oružanih snaga, ali Grabar-Kitarović je jasno najavila da će da se umješa u domaću politiku. “Prešli smo dug put ali moramo da u potpunosti izmjenimo našu sadašnju ekonomsku paradigmu,” izjavila je ona. “Moramo prevazići partijske interese i sprovesti neodložne promjene. Moramo prestati da živimo na račun novca koji posuđujemo od budućih generacija.”

Grabar-Kitarović je obećala da će nastaviti legat pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, koji je osnovao HDZ 1989. Ekstremni nacionalizam te partije je ubrzao fragmentaciju Jugoslavije i njen sunovrat u godine krvavog građanskog rata. Uprkos opasnih implikacija Tuđmanovih zahtjeva za odvajanje iz Jugoslovenske federacije, SAD, Njemačka, Britanija i Francuska su uvidjeli da nezavisnost Hrvatske najbolje služi njihovim interesim nakon raspada Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta. Više nije bilo vrijedno podržavati jedinstvo Jugoslavije, koja je od razlaza između Staljina i Tita poslužila vrijednoj svrsi brane protiv Sovjetskog prodora na Sredozemlje. Sa raspadom SSSR-a zapadne sile su u Jugoslovenskoj staroj, državnoj strukturi vidjele prepreku privatizaciji državne industrije i penetraciji zapadnog kapitala.

Tuđmana su smatrali saveznikom u slamanju ovih struktura i ograničavanju srpskog [a time i ruskog] uticaja na Balkanu. Tako je Slobodan Milošević prikazan kao jedini zlikovac a Srbija kategorisana kao “otpadnička država,” dok je Tuđman, uprkos njegovom autoritarizmu i rasističkim stavovima, oslikavan u najpovoljnijem svjetlu.

Od tada zapad u Hrvatskoj vidi bedem protiv Rusije na zapadnom Balkanu, pa su ubrzali njeno integrisanje u NATO i EU (pridružila se u julu 2013. kao 28. zemlja članica) i kultivišu tamošnje političare.

Nakon što je diplomirala srednju školu Los Alamos u Nju Meksiku 1986. Grabar-Kitarović se vratila u Jugoslaviju da bi diplomirala na Sveučilištu u Zagrebu. 1993. je postala savjetnik, a potom i viši savjetnik, tadašnjem zamjeniku ministra vanjskih poslova Ivi Sanaderu, koji je preuzeo vođstvo HDZ-a poslije Tuđmanove smrti 2000. Grabar-Kitarović je postala Sanaderov proteže, ali je morala da se distancira od njega skorije. On je prošle godine osuđen na devet godina zatvora nakon što je proglašen krivim za pronevjeru miliona kuna u toku službe. Optužbe protiv Sanadera su bacile HDZ u krizu i doprinjele gubitku vlasti 2011. u korist SDP-a. (Vidi: Croatia’s ruling party in crisis).

Od 1995. do 1997. Grabar-Kitarović je služila kao načelnica odjela za sjevernu Ameriku u hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova. Nakon pozicije u hrvatskoj ambasadi u Kanadi, pohađala je univerzitet Džordž Vašington pod Fulbrajtovim programom 2002.-2003. a potom Harvard univerzitet i školu naprednih međunarodnih studija na Džon Hopkins univerzitetu.

2003. postala je HDZ-ov poslanik u hrvatskom parlamentu, ministar evropskih integracija i onda ministar vanjskih poslova od 2005. do 2008. – dirigujući hrvatskim ulaskom u NATO. 2008. je stajala pored SAD predsjednika Džordža Buša dok je potpisivao pristupne dokumente u Bijeloj kući. SAD depeše iz tog perioda koje je objelodanio Vikiliks pokazuju vrlo bliske odnose između Grabar-Kitarović i SAD zvaničnika. Na primjer, jedna iz 2007. govori o sastanku sa podsekretarom za političke poslove Nikolas Burns-om koji “se tada okrenuo domaćim problemima kojima bi Hrvatska trebala da se pozabavi... FM [ministar vanjskih poslova] Grabar-Kitarović je odgovorila da je Hrvatska svjesna tih problema i da radi na njihovom rješavanju.”

Da je Grabar-Kitarović smatrana za vrijedno preimućstvo i prenosnika SAD politike je pokazano njenim imenovanjem za hrvatskog ambasadora u SAD od 2008. do 2011. i zatim kao pomoćnika generalnog sekretara za javnu diplomatiju u NATO-u do 2014.

Njen poziv da se promjeni “sadašnja ekonomska paradigma” poklapa se sa zahtjevima Međunarodnog Monetarnog fonda (MMF) i Evropske komisije. U novembru MMF je upozorio: “Postoji rizik od umora od reformi, imajući u vidu nastupajuće predsjedničke i parlamentarne izbore.” Pozvao je na “nepokolebljivu fiskalnu konsolidaciju” (tj. još mjera štednje) i “značajne dodatne reforme.”

Zahtjevane mjere uključivale su sprovođenje druge faze reformi radnog zakonodavstva, ponovno razmatranje sistema obračunavanja plata i kresanja bonusa na plate u javnom sektoru, poboljšanje efektivnosti i transparentnosti sistema socijalne zaštite (tj. rezati beneficije), otežati pristup ranom penzionisanju, pokrenuti reformu doba za penzionisanje (tj. smanjiti penzije), reformirati zdravstvo, restrukturirati sistem lokalne uprave i državnih preduzeća i smanjenje njihove uloge u ekonomiji.

Prošle godine, predsjednik Nezavisnih Hrvatskih Sindikata Krešimir Sever je upozorio: “Ono čega se oni na vlasti trebaju plašiti su spontani nemiri i izlasci na ulice. Dok god to sindikati organizuju, oni su pod prismotrom.”

Ovo je bila molba vladajućoj eliti da ne zaborave vitalnu ulogu koju sindikati vrše u gušenju popularne opozicije. Kada je Grabar-Kitarović izabrana Sever je rekao da “očekuje još bolju saradnju” sa njom nego sa Josipovićem i da “ćemo u njoj naći jakog šampiona radničkih prava, pristojnih plata i pristojnih uslova rada.”

Izborna kampanja se usijala kako su i SDP i HDZ pokušavali da nadmaše jedno drugo u podsticanju hrvatskog nacionalizma, hvatajući se za provokativne izjave srpskog nacionaliste Vojislava Šešelja nakon puštanja iz Haga na račun lošeg zdravlja.

SDP vlada pokušava da podrije podršku pokretu Živi Zid uvodeći “hitnu” inicijativu olakšanja dugova ovog mjeseca. Mnogim Hrvatima – procjenjuje se 317,000 domaćinstava i firmi – su blokirani računi i nisu u mogućnosti da podignu kredit. Međutim, vladin predlog bi obuhvatio samo oko 60,000 ljudi koji primaju manje od 1,250 kuna (€160) mjesečno i dugom manjim od 35,000 kuna (€4,500).

19. februara 2015.